Žene, koje su stale na put boginje, istražuju svoju svijest.
Neke od njih, poput drevnih šamanica, ponekad posegnu za biljkama učiteljicama. Za razliku od droga i alkohola koje sužavaju svijest, biljke učiteljice ju proširuju. U tom izmijenjenom stanju svijesti, moguća je percepcija većeg spektra stvarnosti. Uočavaju se uzročno-posljedičnih veze među stvarima i pojavama, a koje u uobičajenom stanju svijesti nisu vidljive.
U umu, koji nije utreniran za toliku količinu procesiranja, mnogobrojne živopisne slike mogu stvoriti gužvu koja se tumači kao halucinacija. Stoga je dobro da su uz tragačicu prisutni vodiči koji ostaju u uobičajenom stanju svijesti. Njihova je uloga da tragateljicu drže usmjerenom na pitanje zbog kojeg je i ušla u tajanstvene predjele svijesti.
Jedna od tih tragateljica je i Anđa. Postavila je svoje pitanje i spojila se s biljkom učiteljicom. Uključila je diktafon kako bi i naknadno mogla preslušavati vlastite uvide. No, ubrzo je shvatila da informacije dolaze takvom brzinom i količinom da joj sve izgovoreno „kasni“. Posebno ju je frustriralo to što riječi toliko osiromašuju doživljaje da ih posve iskrivljuju. Pa zvuče ludo…
Tek naknadno Anđa je mogla svoju avanturu ispričati smislenije: „Jasno sam percipirala sebe kako se odvajam od uma i promatram njegov rad. Izgledao je kao disk koji se na postavljeno pitanje zavrti u potrazi za podacima. Odgovore dostavlja express. Ali odgovori na pitanja „zašto su stvari kakve jesu“ su drugačiji od onih koje bi očekivala. Naime, ovi odgovori ne dolaze iz svjesnog, logičnog, skučenog uma, već iz prostranstva nesvjesnog.“
Ono što je Anđi bilo najzanimljivije u ovom eksperimentu jest to da je, na korijenu uzroka u nesvjesnom, razumijevanje isto što i iscjeljivanje. „Na razini naše uobičajene svijesti ne možeš riješiti ni jedan problem“ kaže Anđa. „Taj je pokušaj jednak nastojanju da popraviš motor auta kroz zatvorenu haubu. Niti znaš što je ispod haube, niti kako funkcionira, niti gdje je kvar, niti kako se popravlja, a ti ipak lupaš i lupaš čekićem po haubi. Eto, tako te tvoje babuške, u pokušaju rješavanja problema, samo rade štetu… Biljka učiteljica, međutim, podiže haubu. Ti sad imaš direktan pristup problemu. Ali i znanju. Zato je njegova spoznaja isto što i rješenje. Vidiš ga – i riješeno je!“
Iako ovakva putovanja uz pomoć biljaka učiteljica u prostranstvo svih mogućnosti djeluju uzbudljivo, ona nisu ultimativno sredstvo. U nekim okolnostima, ona mogu biti dobar prvi korak. No, nije cilj navezati se na njih, već samo doseći nešto što je ionako urođena sposobnost svijest. Naime, isti efekt “podizanja haube”, odnosna pristupa svjesnoti, dobiva se i opuštanjem. Umijeće meditacije je možda nešto sporiji proces proširenja svijesti. Traži disciplinu i ustrajnost. Ali je harmoničniji za duh i tijelo. A to je važno! Jer principi ravnoteže i umjerenosti su imperativi puta boginje. Ma kako velikim stvarima težili, oni koji uspijevaju, dolaze do njih jednostavnošću.
I zato… Keep it simple…