Zašto si sama? Nikog zanimljivog ne srećeš? Već sumnjaš u postojanje pravih muškaraca? Prihvatila bi, i Rokija, i njegov antiseks, samo da osjetiš da te netko želi? I misliš da si samo ti u takvoj situaciji…
A što ako…
Što ako je ono što te udaljava od muškarca upravo tvoja želja za muškarcem?
Sagledajmo želju s vibracijske razine…
Želiš muškarca, ali vjeruješ da će to biti samo još jedan koji bi te mogao prevariti i povrijediti, pa ako te želi muškarac koji bi ti bio odan i privržen – vaše se misli ne mogu sresti. Želiš muškarca, ali vjeruješ da bi te i taj zanemario i samo opteretio obavezama prema sebi, pa ako te želi muškarac koji bi ti bio predan i posvećen – vaše se misli ne mogu sresti. Želiš muškarca, ali unaprijed se groziš njegove slabosti i neosjetljivosti, pa ako te želi muškarac koji je snažan i nježan – vaše se misli ne mogu sresti…
Vibracijsko jezgro svake želje je samozakidajuće uvjerenje! Zašto je to tako? Zato što svoje želje baziramo na onome što je bio nedostatak prošlih iskustava. A ako ti prošlost određuje budućnost, onda si zaglavila u beskrajnom ponavljanju uvijek istih iskustava. To je ono što se događa žrtvama, odnosno, babuškama i babunima – kako na individualnoj, tako i na kolektivnoj razini. Na primjer…
Balkan je zona sumraka. Uslijed ekonomskog i političkog pritezanja, ovdje ljudi dišu plitko, a energija im stoji nisko. Na režimu preživljavanja, sve uzvišenije ljudske sposobnosti su isključene. Divlja samo hormon stresa. Pod tolikim kemikalijama, mozak je u superprobuđenom stanju. On svu svoju pažnju drži na vanjskoj, a ne unutarnjoj stvarnosti. Njemu je materijalno „on“, a duhovno „off“. Kada misliš da iz okruženja vreba opasnost, onda ne otvaraš srce, nego štitiš tijelo! Fokusiraš se na stvari i ljude. Kroz nišan…
Mile vjeruje da je Mate ustaša, Mate vjeruje da je Mile četnik, a Mujo je… tako nešto! Uništi ga! Za svaki slučaj!“ Jer prestrašenom umu su svi neprijatelji: ljudi druge vjere ili nacije, kolege iz druge firme, navijači suparničkog tima, ljudi s drugačijim mišljenjem, susjedi, rođaci, žena, pa i vlastita djeca. Oni koji ne vode borbu za teritorij, bore se s vremenom i rokovima. Sve je rat. A tko god se predugo bori za život, u jednom se trenutku počne boriti i protiv samog života. To se zove PTSP.
Zato na Balkanu postoje samo dvije vrste muškaraca: oni s PTSP-ijem i oni bez. S tim da ovih drugih gotovo da i nema. Iz njihove perspektive, zamračen um nije poremećaj percepcije stvarnosti, nego stvarnost sama. Nakon par desetljeća, njihov demon zvan PTSP je toliko ojačao da mora otpustio napetost. A do tada su već stasali i njihovi sinovi, othranjeni na neprijateljskoj slici stvarnosti. Svi oni zajedno trebaju novi rat. I zato Balkan ima to što ima: rat, mali odmor, rat, veliki odmor, rat, mali odmor…
Dostaaaaaa…
Dok napredniji dijelovi svijeta istražuju interdimenzionalna putovanja i fraktalnost svemira, mi smo već vjekovima u krvi do koljena. To je stoga što je zdrav i funkcionalan čovjek definiran vizijama budućnosti, a ne slikama prošlosti. Da je dobro gledati iza sebe, imali bi oči na dupetu – a nemamo! Doduše, neki političari vjeruju da im je baš na dupetu otvoreno „treće oko“. Ali to su šup…
Ti za Balkanca nisi samo žena, nego i neprijatelj kojeg treba osvojiti, okupirati i njime zadominirati. Ti bi vodila ljubav, a on rat. Pritom zbog opreza i napetosti malo čudno izgledaš. Gledaj… Ispuši sav zrak iz pluća i zadrži dah, uvuci stomak i stražnjicu te stisni obje šake. Učini to najjače što možeš! Istovremeno budi ljupka i dražesna prema muškarcu do sebe. Kako ti ide? Mo’š mislit…
Zašto si sama? To je zanimljivo pitanje jer odgovor mnogo toga govori o prirodi stvarnosti; zdravlju našeg okruženja i stanju tvoga duha. No, nemoj se previše opterećivati time. Samost je na Balkanu toliko raširena da si, zapravo, pripadnica jedne velike zajednice. A u njoj je mnogo onih koji koriste sve njezine prednosti i pritom se dobro zabavljaju. Svjestan čovjek se osjeća puno usamljenijim kada je okružen ljudima koji se nemaju namjeru probuditi. I zato… Zašto ne biti sama!?
Ukoliko imaš nešto iskustva iza sebe i pritom si učenjem razvila neokorteks, onda izbjegavaš muškarce kojima radi samo gmazovski dio mozga. Ali ipak krivicu svaljuješ na sebe – što je sa mnom pogrešno? Pogrešno je pitanje.
Ispravno pitanje je – ŠTO JE NAJVELIKODUŠNIJE PREMA MENI?
Izvor velikodnušnosti je odgovor na sve ono što bi u životu željela imati, a nemaš. A najvelikodušnija je prema svima nama Majka Zemlja. Bez njezinih elemenata – vode, vatre, zemlje, zraka – ne bi mogli živjeti ni trenutka. Umjesto da uzimaš industrijske proizvode nalik hrani, hrani se s onim što ti daje Majka Zemlja. To će ti podići vibraciju. Ako si zahvalna na njezinim darovima, onda ćeš ih štiti od trovanja.
Nadalje, velikodušna prema nama je svaka „slučajnost“. Kada bi zaista postojale slučajnosti, svijeta ne bi bilo. Čitav se svijet vodi nezamislivom preciznošću. Probaj tokom samo jednoga dana prepustiti slučajnostima da ti vode poslove. Promatraj kompjuter i čekaj hoće li ‘slučajno’ sam napisati izvještaj? Kaos! Ali čak ni on nije slučajan. Posljedica je tvoje namjere. Sve što se događa – nama, ima korijen uzroka u – nama! Pa ako doista razumiješ slučajnosti, bit ćeš nadahnuta onim nevidljivim nečim što ih orkestrira.
I na kraju, velikodušna prema nama je naša mašta. Zato je koristi stvaralački! „Ako si u stanju u umu stvoriti budućnost kakvu želiš, opusti se – iskustvo ćete naći. I to na način na koji ne očekuješ. ‘Slučajno’! Mora te uhvatiti nespremnu kako ne bi ostavio mjesta sumnji da se ono što radiš unutar sebe ne manifestira izvan tebe. Kada uočiš tu vezu, pa je ponoviš, osnažuješ stvaralačke sposobnosti. Usklađivanjem ponašanja s namjerom, stječeš novo iskustvo. Stvarajući harmonična iskustva, krećeš se k cjelovitosti.“ – uči nas dr. Joe Dispenza.
Svijet je živ zahvaljujući energiji koja se kreće. Sve što živi – vibrira. Energija je posvuda. Ali je mi ne vidimo. Jer je fina i propusna za svjetlo. Ako želiš više energije – budi što sličnija energiji. Budi prozirna! Kao staklo. Ono što te čini neprozirnom su misli. Teške misli teško propuštaju energiju. Misao neprobojna za energiju je misao nasilja. Pod njom se cjelovitost ne može razviti.
Cjelovitost je šira stvar od iscjeljivanja tijela. To je iscjeljivanje života. Terapeut Dorijan Burčul kaže: „Kada su glava (razmišljanje, racionalnost i analitičnost), zatim srce (briga, suosjećanje i ljubav) i muda (odlučnost, istrajnost i hrabrost) koherentni – nastaje zdrava muževnost. Ona se manifestira kroz muškarca koji istovremeno može biti brižan i silovit, sirov i suptilan, grub i nježan, usidren u svojoj autentičnosti, neovisno o (balkanskim op. a.) okolnostima.“
Nježan muškarac je nešto što se na Balkanu ne tolerira jer se tretira kao slabost. A zapravo je snaga iskazana na božanski način. Nježnost je vrlina duha. Nježnik je pažljiv, obziran te prožet dobrotom i blagošću. On je dubina koja ti garantira da se nećeš nasukati na muškarčevim emocionalnim plićacima. Nježnost je korištenje snage u pravu svrhu.
Muškarac sa svrhom ne pokušava pridobiti puno njih za sebe. Kada bi to učinio, došao bi u opasnost da svoju poruku učini plićom. Kvario bi se. Umjesto toga on, po cijenu samosti, ulazi sve dublje u razumijevanje vlastitog božanskog izvora. Dubina je multiplikator sila. Ona stvara neku vrstu rezonantnog polja. Njegova misao počela je tražiti boginju.
Sad je samo pitanje – da li je i tvoja misao na istoj frekvenciji?