Bane mi na vrata Balki u stanju krajnjeg očaja. Ne može više izdržati pritisak na poslu, kod kuće, izvan kuće, a posebice sve ove pandemijske neizvjesnosti i ograničenja. Vidi se na kilometar da čovjek puca po šavovima. „Ne mogu disati. Sve me guši!“ kaže. „Da mi se maknut od svega! Da mi je kupit drvenu kolibu i konja pa u šumu… Sloboda! Trebam slobodu… Ali novac… Kad nemaš novaca, nemaš izbora. Kad nemaš izbora, nemaš slobode. Kad nemaš slobode, nema ni tebe… niti života…“
I zaista, slušajući Balkija „nema novaca, nema izbora, nema slobode, nema života“, zvuči uvjerljivo. Ali ne i logično! Jer na fizičkoj razini osjećaj neslobode može biti vezan za tjelesnu te donekle emocionalnu i mentalnu razinu. Ali ne za jastvo.
Ako nemaš izbor – to nije sloboda.
Ali ako imaš izbora – ni to nije sloboda.
Ako imaš stotinu izbora – čak ni to nije sloboda.
Sloboda nije sloboda ako je uvjetovana izvjesnim brojem izbora.
Sloboda je slobodna od svih uvjeta. Ona je iznad izbora.
To je „mjesto“ odakle se donose izbori.
Za razliku od slobode, izbori su uvjetovani iskustvima i situacijama.
Oni nas stavljaju na muku: „Da li da ustanem ili da odustanem?“.
Jer su neizvjesni: „Ako učinim ovo ili ono, hoću li uspjeti ili pogriješiti?“
Ali čemu briga!?
Koji god izbor da napraviš – pogriješit ćeš!
Jer svi su izbori pogrešni, odnosno ispravni.
Svaki ima svojih prednosti i nedostataka.
Svaki je dualan. Svaki je limitiran.
Izbori su posebno restriktivni kada ih nudi matriks. „Biraj“: lijevo-desno; za-protiv! U oba je slučaja usmjeren na svoje, a ne tvoje ciljeve. Međutim, sloboda je mogućnost da sam stvoriš svoj cilj, a s njim i izbor te prokrčiš put kojim još nitko nije išao.
„Vršenje izbora je način izražavanja slobode. Sloboda se ne može dostići ispravnim izborom. Jer sloboda nije u izboru – nego u izborniku. Sloboda je priroda onoga koji bira. Ja, ti, on, mi, vi oni. Zato za slobodu nije potreban napor. Ako je za nešto potreban trud, onda to nije prirodno. Ja se ne moram truditi da budem ono što jesam. A sloboda jest ono što jesam. I kako da se trudim postati što već jesam!?“ – pita se Božidar Maksić, zanimljiv youtuber. No, vratimo se Balkiju…
Tko ne poznaje Balkija, rekao bi: „Jadan on!“. Ali oni koji ga znaju naslušali su se njegovih izjava: „mora se“, „poslušajmo pa smo na miru“, „nisam ja tu da mislim“, „gledam svoja posla“, „samo vršim svoju dužnost“, „a šta ja tu mogu“…
Balkijev problem nije u imanju ili ne imanju slobode i izbora. On je svoj izbor već izvršio – izabrao je da nema izbora. Za normiranog čovjeka poput njega problem je u pitanjima: koliko je svjestan svoje slobode; koliko svoje slobode izražava? Koliko je spreman izaći iz zone komfora ne bi li koristio svoju slobodu i mogućnost izbora koju mu ona nudi?
U konačnici, iza svakog očaja stoji pitanje – je li po srijedi doista nedostatak slobode ili možda hrabrosti? Isto pitanje vrijedi i za mnoge druge stvari. Koliko imaš sreće u životu? Onoliko koliko imaš hrabrosti. Koliko imaš ljubavi u životu? Koliko i hrabrosti… Na neka od najvažnijih životnih pitanja odgovor je – HRABROST!
A s druge strane, koliko hrabrosti imaš? Onoliko koliko je ISKAZUJEŠ. Svako dobro u životu razmjerno je onome koliko iskazuješ – SEBE! I te zalihe hrabrosti, slobode, volje, plemenitosti, nježnosti, kreativnosti i mnogih drugih dobrih stvari pohranjenih u sebstvu su nepotrošive. Zapravo, što ih više trošiš – to više ih imaš!
Eto, toliko smo moćni i imućni.
Bogovi i boginje…