Put boginje je dobar. Za neke. No, nikako ga ne preporučujem onima sa slabim srce. Kao ni onima koji traže „mirnu luku“. Put boginje je, naime, put izazova. Tu mira nema…
Promatrajući količinu i zahtjevnost izazova s kojima se hrvaju žene puta boginje, netko bi pomislio da su na izdržavanju kazne zbog počinjenih grijeha u prošlim životima. Međutim, život nije kazna. Život je dar. Stoga ni zahtjevnost nečijeg života nije stvar nagrade ili kazne. To je stvar cilja kojeg si postavila ispred sebe.
Na primjer, ako si odlučila ojačati tijelo, odlaziš u teretanu. Ako si se odlučila za najbolje rezultate koje možeš dati, biraš najbolju teretanu u gradu. I kada si jednom ušla u nju i pristupila treningu, to nije zato što odrađuješ kaznu jer si bila zločesta, već zato što si za cilj odabrala biti lijepa.
Isto tako, ako za cilj odabereš biti najbolja verzija sebe, utezi koji ti se pojavljuju na životnom putu neće imati lakoću cilja „biti prosječna babuška“. Ne! oni će biti veći i teži. Nikako prosječni! To će biti tegovi koji će ti iz duše istjerati svaku slabost, bilo da je ta slabost strah, sumnja, osjećaj nemoći, neadekvatnosti, strah od boli, patnje, smrti… sve što nije ljubav, radost i mir! A toga je toliko da predaha nema.
I da riješimo još jednu zabludu. Reći za sebe da si velika boginja, isto je kao i reći za sebe da si velika babuška. Put boginje je klatno. Kolika si babuška odmakom klatna u jednu stranu, tolika si boginja odmakom klatna u drugu stranu. Biti veća boginja/babuška od prosjeka samo znači da si postavila viši cilj pa si morala jače zanjihti svoje klatno. Do većih rezultata dolaziš kroz veće pogreške. Do većih dobitaka dolaziš kroz veće gubitke. Srećom, gubiš samo ono što nisi. Ono što jesi se uvećava.
Rast na putu boginje je kao rast stabla: da bi grane više digla prema nebu, trebaš korijenje dublje spustiti u zemlju. Napredovanje na ovoj planeti ne ide bez ravnoteže. A jedan od njezinih alata su kontrasti. Lijeva, desna. Boginja, babuška. Lijeva, desna. Boginja, babuška…