Mnoge žrtve ljubavnih odnosa zbunjene su neuzvraćenom ljubavlju. Smatraju sebe osobama koje ljubav samo daju, a ne primaju. Međutim, one zapravo nisu pune ljubavi – nego pune gladi za ljubavlju. To izvana izgleda isto – ali unutra je potpuno različito.
I žena ispunjena ljubavlju, i žena ispražnjena ljubavnom glađu, mogu izgledati jednako: pune brižnosti, strpljenja, razumijevanja i davanja. No, iznutra su suprotne sile. Jedna u sebi ima puninu, a druga manjak. Prva ulazi u odnos da bi se podijelila, a druga da bi preživjela.
Glad stalno pita: vidiš li me? Jesam li ti važna? Hoćeš li ostati? Glad stalno traži dokaze, poruke, odgovore, znakove, obećanja… Stalno daje bez mjere. Razumije više nego što treba. Vidi potencijal tamo gdje nema prisutnosti. Ono što je pokreće je nada da će ovaj put netko ostati.
Glad nema granice. Ona se jako trudi. Dokazuje. Udovoljava. Prosi. Pristaje na mrvice. Na čekanje. Na nejasno. Nju možeš cijediti do kraja. Jer je naučila da se ljubav mora zaslužiti. Da se za nju treba žrtvovati. Pa i poništiti sebe. Glad je sretna da je itko hoće – pa makar i narcis.
Glad za ljubavlju nastaje rano. Kada nismo bili viđeni i prigrljeni. Tada u nama ostane rupa. A mi naučimo živjeti oko nje. Kasnije tu rupu pokušavamo ispuniti odnosima. Ali ne bilo kakvima – nego istim takvim: nedostupnim, nejasnim, hladnim. Jer takva „ljubav“ izgleda poznato.
Zato glad često završava u odnosima u kojima ljubav nije uzvraćena. Ne zato što žena ne zna voljeti. Nego zato što ne zna kako to izgleda kad je voljena. I tu dolazimo do ključnog pitanja: kako nahraniti glad, a da nas ona više ne vodi prema onima koji ne mogu voljeti?
Glad se ne liječi odnosom. Glad se hrani unutarnjom prisutnošću. Hrani se time da prestaneš bježati od sebe u drugoga. Da počneš ostajati sa sobom i kad je prazno, i kad boli, i kad nema odgovora. Hrani se granicom. Hrani se izborom koji kaže: ovo mi više nije dovoljno.
Kad žena počne hraniti glad iznutra – toplinom prema sebi, dosljednošću, brigom koja ne ovisi o tuđem ponašanju – dogodi se tiha, ali radikalna promjena. Ona više ne traži ljubav. Ona je prepoznaje. Kad glad prestane upravljati, ljubav postaje izbor. A izbor ima kriterije.
I tada se događa nešto što mnoge plaši: neki odnosi više ne mogu opstati. Kada glad nestane, sebični partner tada gubi interes. Nedostupni se povlače. Mrvice prestaju imati okus. Nema više ljepila koje te drži u odnosu u kojem ljubav ne dolazi natrag.
Neuzvraćena ljubav nije ljubav, nego glad. Ne želiš voljeti tu osobu – želiš je „pojesti“. Ili dopustiti da ona pojede tebe. Jer to međusobno glodanje još uvijek boli manje nego ona rupa u tebi. Ali druga strana osjeća predatorski očaj izgladnjele osobe. Ne želi biti tvoja „hrana“. Pa bježi. A tebi njegova nedostupnost nostalgično miriše na djetinjstvo.
Neuzvraćena ljubav ne postoji.
Ono što je neuzvraćeno, nije ljubav, nego potreba.