U povijesti svijeta nikada se nije pojavila ni jedna bolest koja je za sobom ostavila stopostotni pomor. Ali ima jedna druga pojava koja je – rođenje. Nema toga koji je došao u fizičko tijelo, a da nakon nekog vremena nije iz njega i otišao. Između doš’o i oš’o  je iskustvo s više ili manje boli. Izdržavamo ga zbog nekolicine lijepih trenutaka. No, ono što to iskustvo čini neizdrživim je sindrom poznat pod nazivom „molim te, voli me“. Tim ga je nazivom imenovao genijalni glumac Robin Williams koji je i sam podlegao pod njegovom fatalnošću. Kao i mnogi drugi…

PA KAKAV JE TO SINDROM, MISTER MATRIKS?

Zašto mene pitaš!?

JER IMAM NEKI OSJEĆAJ DA IMA VEZE S VAMA.

Ah ti vaši osjećaji… Posebno kod Slavena… Velikodušnih Slavena!!! Izmiču mojim algoritmima… Ne mogu ih kontrolirati. Ali mogu vas učiniti neosjetljivima… tupima i ljutima… grogi drogi… O’š šljivu… ili „bombon“?

VRATIMO SE SINDROMU…

Što se odmah ljutiš!? Samo sam pit’o…

SINDROM!

On ima veze s rođenjem… Rođenje djeteta je realizacija partnerstva babuške i boginje u svrhu napredovanja jedne i druge. Babuška upoznaje više vibrantne emocije, a boginja niže. Tako stječe uvide na čijim smjernicama raste njezino razumijevanje vrijednosti energija koje su ugrađene u nju, a koje osvještava putem kontrasta. S obzirom da dolazi iz stanja ljubavi, silazak na Zemlju šokira boginju nasiljem kojem sam izložio ljudsku vrstu. No, babuška joj daje sposobnost preživljavanja i sirovu inteligenciju.

PAMETNO! JER VI, MR. MATRIKS, KREĆETE S NAPADOM NA BOGINJU VEĆ PRI PORODU.

Što prije, to bolje! Zato sam upregnuo sav svoj sadizam da osmislim što traumatičniju proceduru porođaja. Ali nije mi trebala neka velika pamet. Bilo je dovoljno da samo napravim sve suprotno od onoga što je prirodno. Dakle rađanje uz strah, buku, svjetlo, strance, čupanje, udarac, polijevanje, odvajanje od majke, cijepljenje… I da, zaboravio sam najvažnije: rađanje ležeći na leđima…

KAKA VAM JE TO PALO NA PAMET!? DA LI VI VRŠITE VELIKU NUŽDU LEŽEĆI NA LEĐIMA? ZAŠTO TAKO?

To je tako jednostavno… Izvorno jastvo, odnosno boginja, dolazi iz svijeta u kojem nema boli. Ako joj prvo fizičko iskustvo učinim neizdrživim, ona će reći: „Ako je tako bolno biti ‘ja’, onda bolje da se isključim. Odjavljujem se!“ Međutim, ako je porođaj nekom greškom bio lagan, pa je trauma izbjegnuta, pokreće se plan B.

A TO JE?

Ako porod nije isključio ono božansko, isključit će ga rođena majka. Ubit će boga u bebi…

KAKO?

Prvi biološki program preživljavanja koji pokreće babuška, a koji je neophodan za kasniji izražaj boginje je – privrženost! To je biološki poriv za blizinom, toplinom, sitošću, zaštitom i voljenošću. Taj poriv je u bebi toliko jak da stvara direktnu vezu s majkom. To znači da emocionalno stanje majke direktno utječe na zdravlje bebe. Osjećaji majke programiraju fiziologiju djetetovih organa i elektronske sklopove njegova mozga. Ako majka pati, dijete se ne može opustiti. Ono osjeća svaku napetost, krutost i bol u tijelu majke. Da bi dijete bilo zdravo, majka mora biti opuštena. Da bi se dijete osjećalo željeno, majka se mora osjećati sretno. Da bi se majka osjećala sretno, ona mora biti zaštićena, zbrinuta i voljena. Ako nije, dijete se osjeća krivim. Ili barem posramljenim…

KUŽIM… BEBA NEMA NI TRI DANA, A VEĆ JE UPOZNALA BOL, SRAM I KRIVNJU. DA VIŠE NIKADA NE DOBIJE NI JEDNO OŠTEĆENJE, OVO JE VEĆ DOVOLJNO DA JOJ ZACRNI ŽIVOT.

Eto, ukapirala si… Ukoliko je majka emocionalno hranjiva i dostupna, dijete će, kad malo poraste, privrženost nadograditi autentičnošću. Riječ je o samobitnom porivu da znaš tko si, što želiš, možeš, osjećaš i misliš – nezavisno od misli i osjećaja okoline! Ali ukoliko su roditelji emocionalno hladni i prazni, dolazi do razvojnog poremećaja.

A ZA TO STE SE VI DEBELO POBRINULI USPOSTAVOM MEHANIZMA MULTIGENERACIJSKE TRAUME…

Bez emocionalnih nutrijenata roditelja, dijete ostaje gladno. Nisu se pojavile snage koje su potrebne da izgradi svoju osobnost. Umjesto privučenosti prema autentičnosti, javlja se strah od autentičnosti. Taj strah govori: „Ako sam autentična, neću biti voljena. Ako nisam voljena, neću preživjeti. I zato, bit ću sve što želiš! Radi sa mnom što hoćeš! Vrijeđaj me, ponižavaj, udaraj… tvoj sam rob! Samo… molim te, voli me!“ I tako dijete odabire ropstvo umjesto slobode, navezanost umjesto nezavisnosti, lažnost umjesto originalnosti, babušku umjesto boginje. Odabire nesklad sa sobom. I tako tisućama godina…

A NESKLAD JE DRUGO IME ZA BOLEST.

Proces obolijevanja je pokrenut. Mehanizmi ranog preživljavanja postaju kasnija patologija. Privrženost se u dječjoj dobi bazira na ljubavi, a u odrasloj na mržnji. Odrasli privrženici mrze svoje roditelje i svoju djecu. Emocionalno su hladni i nedostupni pa tako stvaraju nove generacije privrženika. A kako na programu privrženosti djeca ne dobivaju dovoljno ljubavi za rast i cvjetanje, tada pokreću program prilagodbe.

NA PRIMJER?

Npr, ljutnja je zdrava obrana osobnih granica. Ona nečem nepoželjnom, opasnom i prijetećem kaže: odstupi! Međutim, ako okolina ne može podnijeti tvoje emocije, ako se ne može nositi s onim što ti doista jesi jer ni sami nisu što zaista jesu, tada ćete odbaciti. Da bi izbjegao odbacivanje i zadržao privrženost, ti tu ljutnju potiskuješ – deprimiraš. Trideset godina kasnije piješ lijekove protiv depresije. No, još gore je to što gušenjem zdravih reakcija na negativne okolnosti ti zapravo gušiš svoj imunitet. Stanice koje bi te trebale braniti sada te napadaju. To je ono što se događa kada isključiš autentičnu boginju i stvaraš lažnu babušku.

TRAGIČAN TRENUTAK! GORI OD SMRTI! JER TO JE ZAČEĆE ŽIVOG MRTVACA. I DOŽIVOTNE PATNJE.

Naravno, jer upravo je isključeno unikatno, moćno, prelijepo ljudsko biće da bi na njegovo mjesto došao zombi! On svoj oslonac više nema unutar sebe. Zato ga traži izvan sebe, u vanjskom svijetu i vanjskim autoritetima. Tako se neželjeno dijete pretvara, primjerice, u radoholika – učinit će sebe toliko potrebnim da će se ubiti od posla. Naravno, ovdje nije riječ ni o kakvom samaritancu nego o automatskoj, kompulzivnoj i krutoj identifikaciji s dužnošću, odgovornošću i ulogom, radije nego s vlastitim potrebama, što naravno, meni kao gazdi odgovara. Kritizirano dijete postaje lovac na odobravanja, nepoštovanje postaje poriv za impresioniranjem, nevažnost za udovoljavanjem, neprimjetnost za nametljivost, ranjenost za agresivnost, izdanost za odanost… I tako nastaju radilice.

BABUNI I BABUŠKE.

Tako je…. Nastaju osobe sa slojevima lažne, mehaničke, automatizirane osobnosti koja je sve dalje od svojih osjećaja, misli, tijela, zdravlja, instinkata i stvarnosti. I što je babuška udaljenija od boginje, to je veća njezina laž i praznina. Prazni ljudi su puni ega. Metastaziranjem ego struktura na tkivu istinskog ‘ja’ pokrenut je i treći program – program samouništenja.

KAKO ON ZAPOČINJE?

Kao ovisnost. To nisu samo droga i alkohol. To je ovisnost o hrani, seksu, strahu, prošlosti, dramama, nasilju, negativnostima, informacijama, igricama, mobitelu, ogovaranju, nadmoći, uspjehu, statusu, itd. Sve što je pretjerano i što cjelinu života izbacuje iz ravnoteže je ovisnost. Ona otupljuje bol, pruža privremeno olakšanje i nastavlja se unatoč negativnim posljedicama.

OVISNICI SU PRAVILO. NEOVISNICI SU IZUZETAK.

Upravo tako! Ljudi su mahom ovisnici koje muči neutaživa glad za ljubavlju i pažnjom. Ne mogu je dobiti iz svog izvornog jastva jer su isključeni. Stoga će pristat na bilo kakav nadomjestak te praznine. „Molim te, voli me!“ za mene znači pristanak na kontrolu!

I DIKTATURU.

A gle… Prikriveni sistem kontrole putem medija i marketinga mi je daleko efikasniji nego otvoreni sustav kontrole putem diktature. Diktature mi više nisu isplative. Traže prevelik broj vojske i policije. Puno je bolje kada je svatko svakome prijetnja. Ali ja to zovem „demo(n)kracija“ Znaš li točno što je to?

MOGUĆNOST DA SAM ODABEREŠ SVOGA DEMONA ZA VLASNIKA.

Za program porobljavanja trebam samo dva sredstva: potkupljivanje i zastrašivanje. Potkupljivanje se ješka na bogatstvo i moć, a zastrašivanje na strah od buduće boli.

JER PRIJETNJA NEKOM BUDUĆOM BOLI POBUĐUJE SJEĆANJE NA TRAUMU PRVOTNE BOLI?

Prvotna trauma je trenutak isključivanja autentičnosti. Bol isključene boginje prigušuje se gradnjom slojeva babuški. Tako se zatvara srce. Više niste u stanju osjetiti radost, zadovoljstvo, empatiju. Izolirate se od sebe i svijeta. Otuđujete se na osobnoj i društvenoj razini. Stvarate distancu i postajete društvo stranaca.

POSTAJEMO DRUŠTVO „ALIENA“.

Postajete društvo budala! Ljudi puni straha ne ulaze u srž stvari nego lako prihvaćaju što im se kaže. Stoga su podložni reklami, konzumerizmu, ideologijama i podjelama. Otuđenju i odljuđenju! Otuđenje od ljudi znači manje pogleda, dodira, intimnosti, bliskosti, povjerenja. Ukratko, to znači sklonost boleštinama. Otuđenje od rada znači preživljavanje na poslovima koji za tebe nemaju nikakvo značenje, koji ne odražavaju tebe i tvoje mogućnosti. A to znači depresije, tjeskobe, besmisao… i opet boleštine.

OTUĐENJE = BOLESTI

I sad krećete u nadoknade. Postaje važan izgled, dojam, status, privid. Nije bitno kako se osjećam, nego što drugi misle o meni? Što mogu steći i posjedovati? Kakav uspjeh postići? Ali sve te lažne zamjene ne mogu kompenzirati osjećaj otuđenosti i besmisla. Tu napadam ja i nudim ti gomile proizvoda, usluga i lijekova koji umrtvljuju bol gubitka esencijalnog dijela tvoga bića – boginje.

MATRIKS EKONOMIJA SE TEMELJI NA ISKLJUČENOJ BOGINJI?

Za nekoga tko postoji na financijskoj supermoći poput mene, bilo je logično da napravim sustav koji institucionalizira patnju i bol, podržava deformirano sebstvo, nagrađuje otuđenost od sebe, obitelji i prirode, te slavi stvari koje vode još dalje od istine, sklada, zdravlja i ljepote. Tvojim jezikom govoreći, da, matriks je sustav koji vrednuje osobnost babuške koja se razvila kao kompenzacija za gubitak boginje. Babuška vjeruje da će joj novi proizvod nekako promijeniti život. Tom zabludom hrani sustav. Money! Money! Money! Cijela kapitalistička ekonomija ovisi o tvom lažnom poimanju sebe – o tvom poistovjećivanju s babuškom. I zato moj sustav nikada neće podržati boginje. „Happy & Healthy“ nije ideologija na kojoj bi opstala moja ekonomija.

GLEDAJUĆI IZ OVE PERSPEKTIVE, ČINI SE DA BOLEST NIJE OSOBNA STVAR VEĆ STVAR SUSTAVA?

O daaaa… Bolest nije nekakav izolirani fenomen pojedinca već posljedica emocionalnih faktora iz okruženja. Bolest kao osobna stvar je iluzija na koju sam vrlo ponosan!

JOŠ JEDNA POTVRDA DA SU SVI VELIKI ILUZIONISTIČKI TRIKOVI ZAPRAVO BANALNI.

S tim da razotkrivanje mojih trikova ne mijenja ništa. Ja ti mogu razotkriti svu istinu kojom sam vas ljude pretvorio u robu široke potrošnje, a da me nitko čak ni ne pogleda ružno. Kognitivna disonanca ne samo da me štiti – ona me čini potpuno nevidljivim.

KAKO JE TO MOGUĆE, I TO PORED ČINJENICE DA JE VAŠE SVEVIDEĆE OKO POSVUDA VIDLJIVO?

Poricanje održava privrženost. A ono emotivnu nezrelost. Kao takvi, ljudi će vrednovat jedni druge prema onome što posjeduju, a ne po onome što jesu. I dok su tako slijepi, kapitalizam cvjeta na bazi jeftinih, sitnih i odvratnih žudnji i sujeta. Nema zla za kojim privrženici neće posegnuti u cilju gomilanja profita. I što je najbolje, pritom će misliti da je to njihov izbor. Uvjereni su da su slobodni i da svoje izbore vrše na demokratskim pravima i slobodnoj volji. Ali oni su ideološki zarobljeni.

NETKO ĆE REĆI DA STE TEORETIČAR ZAVJERE.

Teorije su glupost! Kada imam sustav koji je baziran na degeneraciji zbog neautentičnosti, odnosno na privrženosti i profitu – što će mi zavjera!? Sam sistem je institucionalizirano zlo. Bolest.

ALI NIJE SVAKO ZLO ZA ZLO JER JE TA ISTA BOLEST ONDA I VODIČ PREMA AUTENTIČNOSTI.

Svako negativno razmišljanje je bolest pa se ljudi malo pogube sa svim tim vodičima… ha ha haaaa…

KAD SE POJAVE NEGATIVNE MISLI I EMOCIJE ONDA TREBA OSTATI UZ NJIH BEZ BORBE ILI BIJEGA. SAMO SE PREPUSTITI I PREDATI ONOME OD ČEGA BI NAJRADIJE POBJEGLI! SUOČAVANJE JE LIJEK.

I za to sam se pobrinuo…

KAKO?

Mnogi se ne mogu predati jer sam im prodao fatalna uvjerenja i tako ih učinio kamikazama. To su ljudi koji se čvrsto drže uvjerenja koja su ih u stanju ubiti. Na primjer: „ja sam odgovoran za osjećaje drugih ljudi“, „ne smijem nikoga razočarati“, „briga za druge je važnija od brige za sebe“ i slično. Fatalni nikada ne kažu: „Odjebi!“

FATALNI NIKAD NE KAŽU…

„Odjebi!“

ZAPAMTILA SAM.

Umjesto njih to učini tijelo – bolešću! Ili okolnosti – nesretnim slučajem! Ah! Što ćeš!? Fatalna uvjerenja su nesvjesna i rezultat su adaptacija zahvaljujući kojima djeca preživljavaju djetinjstvo, ali na način da nikada ne odrastu… Ha ha haaaaa…

ŠTO JE SMIJEŠNO?

Gotovo da mi vas je žao… Svi ste vi siročad!

NEMA POTREBE ZA ŽALJENJEM JER JE UVIJEK BILO I UVIJEK ĆE BITI AUTENTIČNIH LJUDI KOJI SU U KONTAKTU SA SVOJOM BITI, ODNOSNO, BOG/INJOM.

Maco, oni ne kontroliraju medije i ne pišu filmske scenarije. Matriks je sustav kojim upravljaju privrženici, otuđenici, infantilci, oštećeni likovi. Što ideš više u hijerarhiju sustava, to je patologija njihove traume veća. Na vrhu su psihopate. Ako ti jesi ili želiš biti autentična, onda od njih nećeš dobiti potvrdu svojih vrijednosti. Ako te već ne smjeste na psihijatriju, onda će se pobrinuti da te drže negdje pri dnu sustava gdje ćeš živjeti u strahu od dospjelih računa. No, ostavio sam ti još uvijek dovoljno virtualne slobode da izraziš vlastitu istinu koja te može povezati s ljudima koji također traže istinu. Činim to jer me zabavlja kada se masa sprda s grupicama takvih cirkusanata i na taj način, zapravo, štiti mene.

MASA NIJE TA KOJA MIJENJA SVIJET. TO ČINI MANJINA POKRENUTA POJEDINCIMA.

Znaš li od čega pate pojedinci?

ZNAM. OD SAMOĆE I ODBACIVANJA.

Onda znaš i to da to može biti toliko strašna da ljudi pristaju na istost samo da budu prihvaćeni. Pa makar i od idiota…

BOLJE BITI U DRUŠTVU S JEDNIM STVARNIM „JA“ NEGO S GOMILOM LAŽNIH.

Ta gomila baba i babuna čini sustav. A sustav je sila!

ZA SVAKU SILU POSTOJI PROTUSILA.

A što!? Hoćeš reći da je matrijarhat protusila mom patrijarhatu?

NIJE RIJEČ O VLADAVINI MUŠKARACA ILI ŽENA, VEĆ O SKLADU. A MATRIKS JE NESKLAD, NERAVNOTEŽA, NEPRIRODNOST, NESTVARNOST, NASILJE, NEPRIJATELJSTVO MUŠKARACA I ŽENA. MATRIKS JE „NE“!

Znaš li uz čiju pomoć?

UZ POMOĆ EROSA I TANATOSA.

Opaaaaaaaaaaa… Kakav zaokret!

MISTER MATRIKS, POKORILI STE NAS SA SAMO DVIJE LAŽI: STRAHOM OD SMRTI I KULTOM (ANTI)SEKSA.

Vidi nje… Usuđuješ se… Tko će ti povjerovati!? To je samo tvoja interpretacija…

TO JE MOJA ISTINA.

Zašto misliš da je ovo trenutak kada možeš obznanjivati da se ne bojiš vlastite istine i da želiš produbiti svoj odnos s njom?

A ETO… PREBOLJELA SAM SINDROM „MOLIM TE, VOLI ME“ I STEKLA IMUNITET.

AAaaaPćihaaa…

ZA RAZLIKU OD VAS…

AAaaaPćihaaa…

OSIM TOGA… SVIJET MATRICENTRIČNOSTI JE TRAJAO ŠEST TISUĆA GODINA. ISTO TOLIKO UPRAVO ODBROJAVA I MATRIKS… POVIJESNE MIJENE SU PRIRODNI ZAKONI… SVAKA NOĆ MORA PROĆ… I NOVA GODINA MORA DOĆ…  TIK-TAK… MISTER MATREKS… TIK-TAK…

 

 

p.s. Dijelovi teksta vezani uz privrženike i autentične nastali su na osnovu spoznaja mađarsko-kanadskog pisca i liječnika Gabora Matéa iz različitih pisanih i audio izvora.