Moj sinčić i ja razgledavamo boje u uzbudljivoj hobby art trgovini. Uto dopluta pojava u dugoj crnoj odori i s povelikim križem oko vrata. I dok ona pažljivo proučava boje u neposrednoj blizini nosa, moj sin pažljivo proučava nju. A onda uperi prstić ravno u časnu sestru i, obraćajući se meni, zvonkom čistoćom tada četverogodišnjeg djeteta, sve prisutne obavijesti o svom otkriću: „VIDI, MAMA, baba roga je došla kupiti boje!“
Svaka mlada mama je bezbroj puta čula „vidi, mama“. I kada joj se kapci na kraju dugog dana sklapaju od umora, „vidi, mama“ diže je iz mrtvih. Jer malo dijete, koje tek otkriva svijet, treba svjedoke za sve njegove čudnote. ”Biti majka znači učiti o snagama za koje nisi znala da imaš i doživjeti strahove za koje nisi znala da postoje” kaže Linda Wooten, a ja bih dodala, i vidjeti stvari koje više nisi primjećivala.
Babuška ja mati čije je dijete na izdržavanju uvjetnog djetinjstva. Ona mu daje ljubav samo kada ono to zaslužuje. A kako je zaslužena ljubav često stvar nepredvidljivih raspoloženja umornih roditelja, djetinjstvo se pretvara u “igre gladi.”
Boginja je prijestupnica – ona prelazi granice ljubavi. Djetetu daje najviše ljubavi onda kada se čini da je najmanje zaslužuje. Jer boginja zna da nema loše djece, već samo obeshrabrene.
Ono čime muškarac može zadiviti boginju je njegova sposobnost da bude dobar tata. Seeexy! No, otac je puno lakše postati nego ostati. Dijete može napraviti svaki babun. Ali to ga ne čini ocem. I moj mrzovoljni znanac je jednom u 70 godina skuhao hrenovke – ali ga to nije učinilo, ni kuharom, niti boljim suprugom. Jedne hrenovke… ma zabi si ih u svoju debelu, balkansku, sebičnu stražnjicu!
Hranitelj je onaj koji nahrani dijete svaki dan – a posebice onda kad nema s čim! Kao roditelj se stvaraš svaki trenutak, izgaraš kroz niz obaveza i odgovornosti, kališ u izazovima, brusiš u skrivenim brigama i oplemenjuješ kroz oduševljenja kojima si darovao dijete.
Velik je onaj muškarac koji se zna spustiti na visinu djeteta da bi ga bolje čuo i vidio. Snažan je onaj muškarac koji zna “biti slab” u ljubavi prema djetetu i majci. “Ništa moćnije ne može učiniti otac za svoju djecu, nego da voli njihovu majku” kaže Jean – Jacques Rousseau. Jer djeca vole kad i drugi vole one koje oni vole. I u tome svi zauvijek ostajemo djeca… na onaj neki dobar način.
Ostala sam bez majke. Znam da je sada na boljem mjesto i mirna sam zbog nje. Ipak, fali mi mama. Ne onda kada mi je teško. S izazovima sam se odavno naučila hrvati sama. Problemi mi nisu problem… „Problem“ je kada me nešto zadivi. Ljepotu i sreću ne mogu „podnijeti“ sama. Trebam suučesnike. Iako sam prešla pedesetu, u takvim situacijama dođe mi da viknem: „VIDI, MAMA!“