Postoji hrana, a postoje i prehrambeni proizvodi. Postoje knjige, a postoje i knjiški proizvodi. Postoji glazba, a postoje i glazbeni proizvodi. Itd…
Jedno je za dušu, drugo za novac.
Problem nije u novcu. I velika umjetnost se prodavala. Problem nastaje kada prodajnost više nije posljedica vrijednosti, nego glavni razlog nastanka.
Tada tržište više ne pokušava samo zadovoljiti naš ukus. Počinje ga kreirati, manipulirati.
Babuška je idealan konzument. Daj joj još slađe, još glasnije, još brže, još jednostavnije. Daj joj nešto što neće morati žvakati ni ustima ni umom. Ne traži od nje koncentraciju, tišinu, strpljenje ni dubinu. Samo je stimuliraj. I odmah joj ponudi sljedeće.
Ako dovoljno dugo jede umjetno pojačanu hranu, prava joj postane bezukusna. Ako dovoljno dugo čita sadržaj koji se može progutati u par sekundi, ozbiljna knjiga postane joj teška. Ako dovoljno dugo sluša glazbu napravljenu da je uhvati u prvih nekoliko sekundi, nijansa, tišina i složenost počnu joj biti dosadne.
Boginja je puno nezgodniji kupac. Zna razlikovati ono što je napravljeno da je nahrani od onoga što je napravljeno da je navuče. Zna da nije sve što je popularno vrijedno, kao što ni sve vrijedno nije napravljeno da bude popularno. Ne treba joj da sve odmah eksplodira pred očima.
Problem masovne proizvodnje puno je veći od lošije hrane, plićih knjiga i gluplje glazbe. Proizvod ne istiskuje samo djelo. On polako mijenja čovjeka koji ga konzumira.
On postaje proždrljiv. Sve sad. Odmah. Sve brzo. Sve jako. I svega puno. A tada se gubi sposobnost koncentracije, sporog uživanja, iščekivanja, otkrivanja i sazrijevanja ukusa.
A kada se sve pretvori u proizvod – i čovjek počinje sebe doživljavati kao proizvod.
Čovjekoliki proizvod je proizvod bez strpljenja. Bez ukusa. Bez dubine. Bez kriterija. Bez stava. Bez osobnosti. To je savršeni konzumenat – babuška.
Ona više ne pita: „Tko sam?“
nego: „Kako izgledam?“
Ne: „Što imam reći?“
nego: „Hoće li ovo proći?“
Ne: „Je li istinito?“
nego: „Hoće li se svidjeti?“
Babuška živi po zakonima tržišta.
A boginja još uvijek zna da vrijednost ne nastaje brojem pregleda, prodanih primjeraka, lajkova, količinom buke ili dobrog PR-a.
Možda najveća posljedica komercijalizacije nije to što proizvod istiskuje hranu, knjigu i glazbu. Nego to što u nama babuška sve više istiskuje boginju. A kad se to dogodi, ostaje samo jedno: „Trla baba lan da joj prođe dan…”