Postoji svijet ljudi. A postoji i svijet želja. I svaka želja ima želju – biti ostvarena. No, ostvarive želje stanuju u svijetu ciljeva. U njemu stanuje svaki cilj koji je itko ikada imao i koji će imati. I taj je svijet beskrajan, baš kao i sve drugo. No, mnogi od tih ciljeva nisu realizirani. Zašto?
Zato što su ljudi zaboravili da su stvaratelji. Boginje su povjerovale da su babuške. Povjerovale su da su nemoćne, pa samo žale i žele. A može li želja podići ruku? Ne, čak ni to ne može. To može samo namjera i ona tajanstvena sila koja stoji u njezinoj pozadini – moć svijesti.
Želja ne ostvaruje ništa. Namjera ostvaruje sve. I pritom nije bitno da li je cilj namjere velik ili malen. Da li je cilj šlag s kavicom ili vrt s kućicom. Važno je samo da nije važan. Ponekad mu težinu važnosti daje udaljenost. A ciljevi se ostvaruju postepeno: najprije bliži, pa dalji. Ne možeš u drugi razred ako nisi završio prvi. Odnosno, možeš, ali za prebacivanje na udaljenije linije života potrebna je veća energija.
U oba slučaja, jednom kada odapneš strijelu namjere, ležerno kreni u susret cilju. Kreni u susret vrtu s kućom, kao da ideš po grah s kupusom. Idi s osjećajem posvemašnjeg podrazumijevanja. U protivnom, iz perspektive svijeta ciljeva, Vrt s Kućom bi mogao pomisliti: „Gle, pronašao sam osobu koja ima cilj baš u svemu nalik meni. Ne znam je li put prema njoj čist ali riskirat ću.“ I onda se cilj sjuri prema tebi, kao po glatkoj bob stazi. Jer nenapor je ugrađen u linije kretanja ciljeva, kao što je ugrađen i u sve druge linije života. Međutim, odjednom cilj naleti na kamen spoticanja koji kaže: „nikad ne dobijem ono što želim“. On ga odbaci na prepreku zvanu „nemam ja novaca za to“, da bi se na kraju razlupao na barikadi „nisam vrijedna vrta s kućom“. Osjećaj neadekvatnosti je otrov zbog kojeg umiru snovi…
Kako bi lako surfala strujama staze, boginja drži svoje sretne putove čistima od sumnji, krivnje i srama. Prateći smjerokaz dobrih vibracija svakodnevice, prebacuje se s vala na val, s jedne na drugu liniju, a sve u pravcu cilja. Babuška pak, ne zna zajahati val. Ne usuđuje se zajahati zmaja! Zbog njezinog uvjerenja da je život borba, napor i težina, ona u val ide frontalno, pa je on udara, prelijeva, guši, valja, baca po stijenama, sve dok je ne izmuči toliko da odustane od cilja. Ali val nije tu da te poklopi i pokori. On je tu da te podigne i povede. U prostranstvo vlastitih stvaralačkih moći. Gdje nikada nisi bila. Kako bi te razvio. Proširio. Posvetio.