U mojem je životu postojao muškarac. A onda je umro. I više ga nije bilo. Nevjerojatno. A činio se tako stvaran! I rekao mi je neke lijepe stvari. Činile su se stvarne. I rekao mi je neke lude stvari. Činile su se stvarne. Danas mislim o njemu s izmiješanim osjećajima sjete i smijeha. Čini se stvarno. Da li je? Što je to stvarno u nekom odnosu? Što to izvrši takav utjecaj, oblikuje nas i usmjeri nam sudbinu?
Stvarno je ono što sam postala kao reakcija na taj odnos. A nezaboravni su mi oni odnosi koji su me najviše uzdigli mojoj prirodnoj vibraciji. To je vibracija kojoj se najviše približiš u najsretnijem trenutku svog života.
No, u zastarjelom dobu babuški, to se događalo „slučajno“. Bila je to tek posljedica okolnosti koje su se sretno poklopile. Danas, u mlado doba boginja, znamo da je visoka vibracija automatska, prirodna posljedica otpuštanja teških misli.
Boginja je balon. Babuška je balon s utezima. Puniti se teretom negativnih misli – to je narodni običaj tzv. realnih ljudi, onih što govore: „Ma daj, ne budi naivna! Ako hoćeš uspjeti – stresom plati status.“ Briga, krivnja, sram, sumnja, nepovjerenje – to su performance tzv. ozbiljnih ljudi. Njihova je nadmoć u odanosti normi da je „čovjek čovjeku vuk“.
Što postaješ kao reakcija na takav stav? Čovjek ili zvjer? Bog ili osoba vječno ispunjena neispunjenjem, nemirom, nezadovoljstvom? Da li je ta vibracija bliska tvojoj izvornoj vibraciji?
Svojevremeno sam primijetila da su me sve one osobine, zahvaljujući kojima sam postigla uspjeh u karijeri služenja matriksu, učinile neuspješnom kao ženom. Dok sam neonski obasjavala matriks, moje se duboko ženstveno sunce gasilo. Moj svijet su punili kolege, šefovi, prijatelji, neprijatelji… ali ne i muškarci. Jer duboka muževnost stanuje samo u svijetu u kojem postoji duboka ženstvenost. Stvarnost tvoga svijeta ovisi o tome u što investiraš svoju svijest.
Eto, toliko smo moćni…